Kulturnjak

Gladijatori – mitovi i zablude

Nakon izlaska legendarnog “Gladijatora” s Russel Crowom, serije “Spartacus” ili čak filma katastrofe “Pompeii”, gladijatori dobivaju sve veću popularnost. Iako je ta tema vrlo zanimljiva i može se obraditi na milijun načina i uvijek će biti zanimljiva, dosta često se povijest iskrivi kako bi bila nama zabavnija. Danas se misli kako su gladijatori bili robovi borci koji su se borili do smrti, kratko su živjeli i boravili u užasnim uvjetima, ali istina je malo drugačija.

Najveća zabluda koja vlada je životni vijek gladijatora. Pretpostavlja se kako borba između dva gladijatora obično završava smrću jednog sudionika, ali zapravo borba je trajala sve dok jedan od gladijatora nije podigao prst i tražio odluku. Organizator tih gladijatorskih igara, obično rimski car ili upravitelj pokrajine, je tada odlučivao hoće li poraženi gladijator preživjeti ili umrijeti. Ako je poraženi pokazao sramotnu borbu bez žara, obično je bio smaknut, ali u većini slučajeva borac je bio pošteđen. Troškovi treniranja novih gladijatora koštali su previše za gladijatorsku kuću, te se nije toliko često odlučivalo za smaknuće.

title-pic

Sam trening gladijatora bio je više usmjeren na podčinjenje protivnika, nego na smrtne udarce. Kao dokaz, znanstvenici su pronašli groblje gladijatora u Turskoj, u kojem su pronašli kosti na kojima je bilo vidljivo kako su rane bile brižno sanirane kako bi gladijator preživio. Nekad se smrt dogodila u areni, nekad je organizator odlučio smrtnu presudu, ali ta praksa je bila zabranjena nakon odluke cara Augusta. Ako je gladijator bio smrtno ranjen, iznesli su ga iz arene i skratili ga muka udarcem čekića po glavi.

Jedna od najvećih zabluda što se tiče gladijatora je korištenje palca gore i dolje – palac gore bi spasio poraženog gladijatora, dok bi palac dolje označio borbu do smrti. U stvarnosti, ti znakovi nisu bili previše korišteni. Ako su i bili korišteni, palac gore bi označavao borbu do smrti, dok je otvoreni dlan označavao bacanje oružja i borbu golim rukama.

gladiator-screenplay-commodus

Prosječan gladijator bio je rob, ali njihov život nije bio tako loš kao što smo mislili. Prosječna karijera gladijatora trajala je od dvije, tri borbe godišnje, do ukupno pet godina kada bi gladijator izborio svoju slobodu. To znači da bi rob imao od 6 do 15 borbi do slobode. Iako se borilo pravim oružjima, 20% do 40% gladijatora nije doživjelo petu godinu.

Bez obzira na smrtnost, biti gladijatorom bilo je privlačno za sve društvene slojeve. Siromašni su se pogotovo uključivali radi hrane i novaca. Uspješni gladijatori su bili vrlo popularni između svojih redova, ali i šire, diljem cijelog carstva od Britanije do Egipta. Građani su često bili opsjednuti određenim gladijatorima (nešto kao za Justin Bieberom), te su čak mogli kupiti suvenire poput čaša koje su bile vezane uz njegovo ime. Žene su čak kupovale bočice s njihovim znojem kako bi ga koristile kao parfem – afrodizijak. Nekada su se žene iz viših slojeva priključivale u gladijatorice kako bi osjetile tu žestinu i avanturu.

1413886993541_wps_17_19_Oct_2012_Ancient_Rome_

Arene su bile mjesta za održavanje tih borbi, te su uvijek bile vrhunac igara. Često su prije tih borbi bila javna smaknuća, obično od strane divljih životinja ili samih gladijatora. Rimljani su vrlo voljeli prikaze dobivenih bitaka, pa su se tako organizirale različite scene, u kojima su često gladijatori imali glavnu ulogu. Bilo da se radilo o sceni iz džungle ili šume, ipak su borbe gladijatora na kraju je bile glavni event.

Na kraju, gladijatori su u svoje vrijeme imali status današnjih sportaša, uz mali dodatak – veću smrtnost. Obično su se umirovili nakon pet godina i zarađivali novac trenirajući druge gladijatore.

gladiator-2000-11-g

Tags

Nenad Kocijan

"Ako vas žena pobjeđuje u tenisu, promijenite sport. Ako vas žena pobjeđuje u boksu, promijenite ženu."
Back to top button
Close