Dublin - raj za ljubitelje piva – Macho.hr
Loading...
Dublin – raj za ljubitelje piva Dublin – raj za ljubitelje piva

Krajem mjeseca svibnja, tijekom zasluženog popodnevnog odmora, prodoran zvuk mobilnog telefona prekida mi san. Nakon početne serije psovki i spominjanja uže rodbine onom tko mi remeti popodnevni “bjutislip”, uzimam hi-tech beštiju u ruke i još mutnog pogleda na ekranu zamjećujem nadimak redakcijskog kolege kojeg i vlastita majka zove Cici. Javljam se i pokušavam ugodnog glasa izustiti, “Reci Ivane, u čemu je problem?”. Nakon početne tišine, Cici, čovjek kojem je putovanje stil života, izgovara rečenicu koja će obilježiti početak pivske avanture koja je totalno promijenila način na koji ćemo od tada gledati na Irsku i Irce, a Dublin zauvijek svrstati među neke od nama najdražih lokacija koje smo do sada imali priliku posjetiti. “Upravo mi stigla odlična ponuda za karte do Dublina u listopadu” progovara glas s druge strane, zamisli, povratna karta sa svim taksama za samo šezdesetak eura. Nakon početne nevjerice i točno pet sekundi razmišljanja, zajednički zaključujemo da se radi o prilici koja se ne propušta, kupujemo karte i pripreme počinju.

Kako smo obojica ljubitelji piva, moramo reći da su dani do puta prolazili prilično sporo, posebno meni, jer je Cici dobar dio tog vremena bauljao Azijom. No, ipak, nekako smo dočekali taj listopad i dan leta. Kako je let za Dublin preko niskotarifne zrakoplovne tvrtke Ryanair kretao iz Zadra, dogovaramo se da nam je najpametnija i najjeftinija varijanta put autobusom do Zadra, što se pokazalo kao pun pogodak, jer smo uskoro shvatili da dobar dio putnika u našem autobusu kreće baš put Dublina. Uz razgovor, razmjenu iskustava i saznanja, vožnja do Zadra prolazi prilično brzo, a troškove taksija dijelimo s dvije simpatične djevojke koje smo upoznali u autobusu, pa nas put od autobusnog kolodvora do zrakoplovne luke košta tek dvedesetak kuna po osobi.

U zrakoplovnoj luci, uz crni Tomislav, oprostili smo se na neko vrijeme od domaćih pivi i nakon sigurnosne provjere zasjeli u “konzervu s krilima”. Iako se ni nakon petnaestak letova u nogama još uvijek ne osjećam sasvim ugodno u tim “metalnim pticama”, let do Dublina je bio prilično ugodan i bez previše turbulencija, pa smo se već za nešto više od dva sata leta našli na Irskom tlu. Hvatamo prvi bus i nakon nepunih pola sata, već se nalazimo u samom centru grada gdje smo putem interneta rezervirali smještaj u hostelu Abrahamas House. Ovaj hostel nalazi se na sjevernoj obali rijeke Liffey, pet minuta hoda od poznate ulice O`Connell u kojoj ćete najprije zamijetiti 121,5 metara visoko “koplje”, koje vam uvijek može biti orijentir ako kojim slučajem popijete koje pivo previše, a vjerujte nam kad kažemo da je u Dublinu to vrlo moguć scenarij.

11032601_10153206880274210_1540488832_o

Loading...
Nastavak >>

Mr. Orange

No comments so far.

Be first to leave comment below.